Onaj ko ne uđe u njega, neće ući ni u Džennet na ahiretu.”[11] Nakon što je okovan u lance i bačen u tamnicu, Ibn Tejmijja je izrekao svoju poznatu izreku: “Šta mi moji neprijatelji mogu učiniti? Kamo god da pođem, uvijek me prati i od mene se ne odvaja.Ako me zatvore, pa zatvor je moja osama, ako me ubiju, moja je smrt šehadet[12], a ako me iz moga grada protjeraju, moje je progonstvo putovanje na Allahovom putu!Ibrahim el-Hamed Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Uzvišeni Allah kaže: “On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.” (El-Džinn, 26–27) (op.prev.) [7] Misli se na osobe, uglavnom žene, koje su proricale sudbinu iz “bacanja kamenčića”. prev.) [8] Jedan od paganskih običaja koji su upražnjavali predislamski Arapi bila je tzv. gatanje iz leta ptice koju su prethodno galamom preplašili i tako je natjerali da poleti. Ovim stihom vjerovatno aludira na dvije od pet tzv.Uzvišeni Allah, koji je sve odredio, najbolje zna šta je za čovjeka u konačnici dobro i u čemu je istinska korist za njega: Ponekad nešto ne volite, a ono bude dobro za vas, a ponekad nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. (El-Bekara, 216) Ovaj ajet u sebi nosi mnoge skrivene poruke i velike mudrosti koje istinskom vjerniku trasiraju način kako će razmišljati i kako će se ponašati.Jedna od tih mudrosti nalaže mu da se u potpunosti prepusti Onome koji precizno zna kako će se nešto okončati i kakav će biti njegov konačni ishod, kao što mu nalaže i da bude zadovoljan onim što mu je njegov Stvoritelj dosudio i odredio, te da se nada najljepšem ishodu.

Međutim, nakon što ga na jedvite jade obavijesti o bolesti koju boluje, ostaje zatečen reakcijom pacijenta muslimana koji vijest prihvata gotovo ravnodušno, te ostaje izuzetno smiren i pribran.Mnogo se puta desilo da ljudi, zbog toga što im je promaklo ono za čim silno žude ili zbog toga što ih je zadesilo ono što silno preziru i mrze, budu ozlojeđeni, neraspoloženi i utučeni, da bi vrlo brzo, nakon što se stvari pokažu u svom istinskom svjetlu, shvatili kolika se blagodat krila u onome što im je Uzvišeni Allah odredio, pa zbog toga bivaju sretni, veseli i razdragani, jer sada znaju da se u konačnici po njih sve dobro i lijepo završilo.Lijepo li je neko kazao: Kol’ko tajnih blagodati u teškoći ima Allahu se ne možeš zahvaliti na njima.[4] Rekao je pjesnik: Shodno određenju sve baš stvari teku Sudba krije mile stvari al’ i mrskih r’jeku Ponekad me veseli ono što sam mrzio A nekad me rastuži ono što sam želio.[5] Polazeći od ovih temelja, vjernik u Allahovo određenje i sudbinu ne pridaje nikakvu pažnju raznoraznim prevarantima i lažovima u vidu gatara, vračara, astrologa i proroka, ne osvrće se na ono što oni govore, niti nasjeda na njihove bezočne laži i izmišljotine – on živi miran i spokojan život, sačuvan i zaštićen od njihovog besmislenog nagađanja i pretpostavki. Rebia, radijallahu anhu: Bacačice kamenčića,[7] kunem vam se, ne znaju Šta će Allah učiniti, nit’ one što ptice tjeraju[8] Mislite li da sam lažac, probajte ih pitati Kad će čovjek umr’jeti il’ kad će kiša padati?Ajet vjernike indirektno upućuje na to da nikada sebi ne dozvole da svome Gospodaru nešto “predlažu” ili “sugeriraju”, te da od Njega traže nešto za što uopće nisu sigurni da je po njih dobro, jer se vrlo lahko može desiti da od Njega nešto mole a to u konačnici po njih bude vrlo štetno.Zbog toga, istinski vjernik sam za sebe ništa ne odabire, već u svojim dovama odabir prepušta svome Gospodaru i moli Ga da mu podari najljepši ishod u onome što mu je odredio i za njega odabrao, ubijeđen da ništa korisnije od toga nije ni mogao dobiti.